Monday, November 5, 2007

Zamke slobode

 

Znala sam da su tračevi u klasi „formule 1″, ali brzina kojom se moja sloboda razglasila u pojedinim krugovima me je prenerazila. Jebote, da li je moguće da čak i konobar u kafiću pored firme zna da sam „slobodna”!

Prvo me je Mica sačekala s duplom kafom i pakovanjem maramica! Ko pa da imam nameru da plačem, pa još javno!

Onda me je diša sve nešto tapšao po ramenu i nije ni zucnuo o pantalonama, odnosno odsustvu sevanja mojih kolena.

Zatim je jedno desetoro ljudi zvalo eto samo onako, da me pitaju nešto bezveze, a u stvari su na kraju završavali pitanjem:

- Jesi stvarno dobro?

Da ne nabrajam, čak je i poslovni partner za koga kažu da je svirep do bola u prolazu ostavio bombonjeru i prosto bacio na dupe ceo sprat.

A kada je konobar doneo toplu čokoladu umesto kafe i rekao da zna on, obično se curama u prvim danima raskida jede nešto slatko… prosto sam poludela!

Moj taksista se povaljao od smeha dok sam frktala u kolima kroz beogradsku gužvu do mog stana.

- Čoveče, pa da li je moguće da sam najvažnija tema grada!

- Ne drami, vidiš da te vole.

- Ma koji kurac me vole, ko zna kako tračare iza ledja!

- Jel ti puca prsluk za to?

Ono, u pravu je, ali stvaaaarno ne volim da ispiraju usta mnome. U jebote, ko zna koliko jesu u ove poslednje dve godine mog vucaranja s dragim mi bivšim, pa još oženjenim rospijom i s dva gnjaveža.

Na kraju, taksista i ja smo usaglasili stavove: pred velikom sam opasnošću.

Opasnost broj 1: Koja budala smisli da se klin klinom izbija! Najmanje bi mi sad trebalo da uletim u neku seksualnu vezu s nekim (nedajbože oženjenim) tipom.

Opasnost broj 2: Da budem iskrena, jesam emotivno poljuljana. E sad, zavoditi planski jer bi mi osveta prijala, bilo bi skoro pa još gore! Ma bilo bi super pojaviti se sa nekim bilderom, manekenom ili pozerom, možda bi i zaljubljivanje došlo u obzir, ali nije fer i tačka.

Opasnost broj 3: Taksista! E to mu nisam rekla, ali je on najveća opasnost. Macan mi je drug, ortak. Gde si sestro, gde si brate, a ja sve zagledam njegova ramena. Vidim ni on nije imun na moje nogice. Usput iskrenost, nema snebivanja, nema pogrešnih tema, nema foliranja, tako da sve više jedva čekam da ga vidim i da mu ispričam šta se desilo, koga sam čula, koga videla… Počeo je i on mene da zabavlja dogodovštinama, doduše tek ponekad, valjda je muško pa mu više vremena treba za takvo intimisanje.

Da se razumemo, nije taksista tip muškarca koji meni treba u životu. On je samo tip prijatelja (i to muškog) kakvog nikada nisam imala! Recimo, čova se ljutnuo što ga nisam zvala da mi pomogne kod seljenja! Pa onda što sam nestala ta četiri dana a da je ko som, kako kaže, džedžio pred tatinom i maminom kućom čekajući da izvirim. Stvarno je car.

Sve u svemu, nije ono da mi treba takav neko u životu mi mome slobodne žene, već jednostavno s njim bih mogla i da plačem gledajući neki ljubavni tužni film bez blama da će da mi se razmaže šminka.

Ko luda sam krenula da zamišljam kakav bi bio seks s njim. Mislim, kad nešto „pametno” izvalim, pa kad on, kao uzrečicu, izjavi da bi me poljubio tamo gde mi se najviše svidja, ja odmah zamislim!

Ha, pa zna se šta ja mogu da zamislim! Nije da mi je pica baš sasvim najurednija, zapustila sam je u periodu tugovanja, ali poljubac bi prijao. Još ako ume da uz poljubac malko licne jezikom, a i prste upotrebi kako treba, ih, gde bi mu bio kraj! A i meni!

Ma ne, ne i ne! Nema šansi! Taksista nek ide lepo svojoj kući (u kojoj ni ne znam da li ima ženu i decu, nisam pitala), a ja ću svojoj! Kako god ta četiri zida (tako se kaže, mada ih ima više od četiri) pritiskala, moja su i istrpeću! I kraj! Ako mi baš zafali seks, malo ću da se samozadovoljavam i tačka. Nešto nisam našla ni vibrator u raspakivanju (nije valjda da sam ga zaboravila kod mame i tate, uf), ali izroniće nešto što se da upotrebiti. Makar prsti, spretni su, vežbali su oni to.

Uostalom, a što i ne bi vežbali. Neću da priznam koliko puta sam folirala uspešan seks, pa na kraju svojim prstićima postizala da stvarno to i bude. Ono, kurac u pićkici, sve kao ok, ritam naizgled kako treba, ali nema zadovoljstva. Iznutra vlažno, ide kako treba, ali nema svršavanja! Ama, ljudi, muškarci to ni ne primete. Njima je važan samo tempo: gore - dole, unutra - napolje, povremeno levo - desno. Retki su bili oni (neću da spominjem poslednjeg, neću, i tačka) koji su znali da meni treba još nešto. Ono, da na trenutak prekinu, jezikom dirnu klitoris, možda, prstom pomiluju od brega, ka otvoru, lagano, kao vetar.

Ti lagani dodiri najviše pale. Naravno, na početku. Više mi prija  tim trenucima makar i samo običan dah… Oduvek sam tvrdila da muškarac i žena u stvari treba da se samozadovoljavaju jedno pred drugim, čisto da vide šta ko radi da bi svršio, šta kome prija, ko kako voli, kakav tempo.

Sinoć sam samo prste iskoristila, vibrator ostaje zagubljen do daljnjeg. Jebiga, možda će M. uskoro u London, pa bi baš mogla da mi donese neki novi model. Dotle, sveže istuširana namažem se uljem, i u tom prelaženju preko sopstvenog tela posebnu pažnju obratim na guzu, izmedju nogu, breg, pičkicu. Rekoh, neuredna je, ali primamljiva. Ogledalo je pokazalo kako se rascveta puna soka posle kratkog maženja, kako klitoris postane drugačiji, a u stomaku krenu leptirići. Noge kao da se same šire dok klitoris dirkam prstima radim. Pičkica bi nešto, ali dobila je samo prst druge ruke. Lagano njime kružim od ulaza ka unutra, tek malo ga gurkam, i dalje trljajući klitoris sve brže i brže. Onda stavim i drugi prst, sada oba pritiskam ka sebi, na gore, ka klitorisu i ostalim prstima. Nije praktično to raditi samo prstima sama sebi, ali sam želela da baš tako uradim, da osetim sebe.

Na kraju, tempo postaje jak. Po klitorisu kružim prstima, pritiskam ga, čupkam pomalo. U vagini prsti ispituju dokle mogu, vadim ih i stavljam što dublje mogu. Na kraju, nisam više toliko zadovoljna kao na početku, ali makar menjam temu razmišljanja.

I prelazim na taksistu! Možda bi bio zgodan ljubavnik, a! Jebiga, ipak mi više treba prijatelj!

Posted by Ljubavnica at 00:26:46 | Permalink | Comments (2)

Friday, November 2, 2007

Bivša

 

- Čekaj, ne urlaj, nisam ni sakata, ni mrtva, ni u komi!

Nikad nisam čula takav repertoar od M. kada sam joj se konačno posle tri dana javila!

- Ma, ženo, ništa mi ne fali… sem ljubavnika.

E zbog toga mi je M. najbolja drugarica. Jedno 40 minuta posle ovakve telefonske izjave već je bila kod mene s kartonom vina i do kasno u noć smo pile, gledale serije i grickale nezdravu hranu.

Samo da napomenem, u MOM STANU! Bratovljev je konačno gotov, iselio se i ja sam se ponovo uselila u svoj stan. Mama, tata, hvala na gostoprimstvu, ali ćao! Dolazim na ručak u nedelju i to je to.

M. ne voli baš da negde prespava, što znači da se definitivno žrtvovala za mene. Jebiga, a i trebala mi je. Ne da joj plačem na ramenu, nego da joj samo jednostavno kažem da jesam tužna.

Sve je počelo dan pre moje seobe. Dragog sam obavestila da bi bilo lepo da se nacrta, čisto jer definitivno valjda i za to ponekad služe ljubavnici: da pomognu kod seljenja. Makar da me odvede na ručak u pauzi od krečenja.

Njegovo „važi” pretvorilo se u beskrajne telefonske dogovore. U jednom je najavljivao da stiže za pola sata, u drugom vikao da ima problem sa jednim od gnjaveža, u trećem opet molio da ga čekam, a u desetom plakao da je rospija izgleda nešto naslutila.

Eh, a ja, kao svaka dobra ljubavnica, samo sam brinula, naizmenično ga tešila i umirivala, a plakala kada prekinem vezu.

Naravno, nije došao. Ručala nisam, a ni spavala te noći, čisto da završim što pre spremanje posle krečenja, čisto da već u ponedeljak budem u svom stanu.

Radnu nedelju sam započela u priličnoj neispeglanoj košulji. Pojma nemam gde mi je pegla! Znam da jeste u nekoj od kutija, ali u kojoj? Već posle treće sam izgubila želju da pišem na njoj sadržaj, posebno jer je u medjuvremenu zvonio telefon i moj (sad već bivši) dragi je po ko zna koji put izjavljivao da sam mu ja sve na svetu, ali…

Disha je bio u kancelariji pre mene! Pogledam na sat, stigla sam pola sata pre nego obicno. Moj taksista je bio ovog jutra izuzetno brz. Znači, ima neka druga kvaka, ne kasnim ja. Vidim, oči mu nešto zamagljene, čoveče, nije valjda da je u njima bilo suza! Zar moj diša, big diša???

U svoj svojoj nevolji, bila sam mirnija nego inače, a bogami i diša. Vidim ja, snuždio se. Vidim, koze ne da nisu na broju, nego nema niti jedne! Ja onako fina, rodila me majka, Micu poslah po kaficu (duplu, bez šećera za mene, s mlekom za dišu) pa kod njega:

-Hajde vi sad svojoj asistentici da kažete kako da vam pomogne!

- Mala, ne davi, idi radi svoj posao.

- Hoću, čim mi kažete šta da uradim da vama bude bolje.

Kako rekoh, tako se ugrizoh za jezik, al šta ću, brzopleta.

- Eh, mala…

Vidim ja, teška muka. Ćutim, sela na ivicu stolice, srkućem kafu i ćutim. Ponekad je tišina najbolje drštvo, znam!

- Mala, ćerka je…

Uf, znači, prava briga. Ćera je tu negde jedno pet, šest godinica mladja od mene, jedna prilična lutka, završila faks, radi kod dišinog kuma u firmi, uspešna mlada žena. Ono iskreno,  poželela bih je za mladju sestru.

- Od kako ne živi sa nama, stalno brinem. Znam, pametna je, neće napraviti glupost, ali znaš i sama da stalno izlazi i lunja, dolazi ujutro, onda na posao, i sve u krug.

Uf, prepisano od mene.

- Od pre nekoliko meseci, odjednom je počela manje da izlazi, ostaje kod kuće, više čita, dolaze joj drugarice…

Hm, nesto mi i ovo poznato.

- Stalno nosa mobilni, kad zazvoni, priča satima, piše poruke, zamišljeno gleda kroz prozor, znali smo odmah da je zaljubljena. I bilo nam je drago.

Vidi ti ponosnog tatu, on bi zeta i unučiće! Ako, i treba.

- Nekoliko puta sam pitao, kaže, ne, nemam. Nije to meni tako izgledalo, nego znam je, moja krv, ne vredi navaljivati.

Hm, znači, krila nešto.

- Mala, pa zar je moguće da nije mogla da nadje nekog svojih godina, normalnog, nekog ko nema ženu i decu. Pa onako lepa, može da bira koga će, na svakom prstu da ima bar po dvojicu!

Jao, znači, stvarno mi je ko mladja sestra. E jebiga sad, šta ja da mu kažem, kad sam u istom sosu.

- Ona našla njega. Nije važno što je stariji, nego je oženjen!

Kako da ga tešim, kada imam i ja svog dragog ljubavnika, sa sve rospijom i dva gnjaveža. Kako da mu kažem bilo šta, kad je toliko povredjen? Bože, šta bi moj otac rekao da zna? A šta ako zna?

A u mojoj kancelariji, briznula sam u plač iza zatvorenih vrata. Sve se skupilo: selidba, pegla, diša, moj dragi koji očigledno nema vremena…

Jedva sam sačekala kraj radnog vremena. Jednostavno, nešto sam morala da uradim. Pozvala sam dragog, rekla da ga čekam u stanu…

Spremila sam večeru, ono što voli. Obukla haltere, crni veš, crnu haljinicu preko. Pustila njegov CD, Hulia Iglesijasa, koji inače samo skuplja prašinu od kako sam ga dobila od njega za rodjendan. Sačekala sam ga nasmejana na vratima, iako je došao u 11, a najavio se za 9.

- Hoćeš piće?

- Ne, draga, ljubljena, jedina, hoću tebe!

- Viski?

- Može jedan.

Dve kocke leda, dva prsta viskija, za mene samo kisela voda.

- Ti ne piješ?

- Ne, posle ću.

Prigušeno svetlo je pravilo senke po zidu. Jedna sam bila ja, jedna on, ostale su imale oblik nekih čežnji koje su mi uvek ostajale u srcu kada sam se rastajala s njim. Muzika se vukla, od njega, ka meni, bežala sam da me ne uhvati i zabije još koji nož u srce.

Jeli smo. Hranio me je sitnim zalogajima čiji ukus nisam osećala. Zalivala sam vinom svaku gorčinu koju su izazivali njegove usne, prsti, reči, dah. Žurila sam da pobegnem u pijanstvo da bih mogla da istrpim želju da ga ljubim, želju da pobegnem, želju da nestanem, želju da ostanem.

Svaki poljubac koji je ostavio na mom telu još uvek peče. Prsti su ostavili tragove koje će možda izbrisati vreme, možda neko drugi, ali koji još uvek žare ispod odeće.

Nisam više ljubavnica. Sada sam samo bivša ljubavnica koja je odlučila da sopstveni život uzme u svoje ruke i krene dalje.

Danas sam prvi put došla sebi. Prvo sam nestala na tri dana, daleko, od sviju. Onda sam pila sa M. i obećavala sebi a pred njom kao svedokom da od sada pazim šta radim. Danas već dišem.

E jebiga, nema seksa!

Posted by Ljubavnica at 23:17:14 | Permalink | No Comments »

Tuesday, October 23, 2007

USB samozadovoljavanje

Opet sam sinoć svratila do M. Pričamo, ja joj kažem kako mi je žao što sam u naletu ljutnje onako pobrisala sve postove, odnosno što je bolnije, sve komentare medju kojima je bilo i prilično zanimljivih. Prepričam joj nekoliko, ona se uhvatila na onaj o USB pomagalima (hvala Londonko) i eto nas za kompom da pretražujemo.

M. iskusnija, očas posla našla… Njena veština je zavidna. Na internetu se snalazi ko u svojoj kući. ‘Odma povadi interesantno, uz kaficu (izvinjavam se, momci, ne pušimo) i evo nadjenog:

Jebiga, živimo u patrijarhatu. Ženska napaljenost, ispoljavanje seksualnosti ili kako god se to zvalo, u 19. veku se proglašavala histerijom! Srećom, lečila se „histeričnim paroksizmom”, tj orgazmom! U jebote, jel to znači da mi što doživljavamo orgazam sasvim normalno na razne načine smo u stvari bolesnice? Ili možda histerične? Ili šta ti ga ja znam već. E, dalje, još od Hipokrata se histerija kod žena lečila „vaginalnom masažom”.

Kako su se ti lekari (pretežno muški u to doba) „grebli” za voajerizam, a sve u ime nauke!

U onom 19. veku lečenje histeričnih žena je bila, gle čuda, prava bogata riznica pronicljivih doktora. A kako i ne bi! I ja bih folirala bolest pa da me neko tretira, kao u to vreme, mlazom vode po klitorisu i vagini! Svršiš, brate, pa teraj kući i trpi ponovo muža i sve ono što on smatra seksom jednom godišnje!

No, bogate pacijentkinje (tačnije žene bogatih muževa) tražile su pogodnosti u svojim tretmanima, pa je topla voda, diskrecija i sve drugo bilo poprilično skupo, a trajalo je  skoro uvek manje od deset minuta.

Pare su uvek najveći pokretač pronalazaka, pa je tamo neki tip je patentirao prvi vibrator. Joj grozote! Mašinerija ko sprava za mučenje, ali nije više tretirala samo klitoris, nego je lepo zalazila u dubinu ženskih čari, to jest pičke.

Onda se vibrator ipak smanjio na „ručnu” meru. Onako, ko poveći fen za kosu, sa različitim dodacima na vrhu, a s kablom za struju! Ili možda više da je ličio na Bosh bušilicu!

Dvadeseti vek je, eto, revolucionarno započeo eru zadovoljavanja žena, pa je tamo negde posle Prvog svetskog rata kažu u Americi bilo više vibratora nego tostera. I ne čudim se, s obzirom na manjak kurčeva!  

A inače, kako je tada nekako počela i era oglašavanja u marketingu, novine su bile pune reklama za vibratore! Ha, ali niti jedna slika nije pokazivala kako zaista ta sprava rešava probleme, sve su bile neke aluzije, pa čak i prikazi masiranja glave nekim klitoris-masažerima.

„Kamuflažni marketing” je bio jako popularan i tamo negde izmedju 60. i 70-tih. Ono, katalozi puni slika nasmejanih, zadovoljnih domacica (rekoh slika? Crteža bre!) koje u rukama drže različite, hmmm, sprave! Neki su bili samo dodaci za aprate koje već imate (ili koji su se nudili negde odmah tu u katalogu): fenove za kosu, masažere za ruke i nokte, pa čak i usisivače!!!

Beti Dodson je početkom osamdesetih bila prava revolucionarka. Iako mislim da je ona to radila jer nije trpela muški kurac, nema veze, zahvaljujem joj se i ja što je njen uticaj na napredak tehnologije izrade vibratora tako značajan. Ona je propagirala javno samozadovoljavanje vibratorima i ostalim pomagalima.

E sad, dodjosmo u stvari do različitih vrsta pomagala. Vibrator, ili dildo bi trebalo da bude onako falusnog oblika (uz sve modifikacije i različite vrste) i da služi za turanje u pičku prevashodno. Ajde, dobro, može se njime i po klići, prija, naravno. Pa čak i kurčevi reaguju kada vibrira po njima… Ali kažem, prevashodno je oblika nekog (jebote, jel imaju manekene?) kurca.

Ima i kuglica, loptica u paru kao jaja, vibrirajućih pomagala raznog tipa… Ma ono, staviš spolja preko klitorisa i rupice, uključiš da vibrira i pičiš okolo sa osmehom broj 12!!!

Violet Blue, seksi pisac (pisala seksi štiva, valjda ovako kao ja), otkrila je, napravivši kod kuće onako u domaćoj radinosti mašinu za zadovoljavanje s daljinskom kontrolom, da žene imaju dve vrste orgazma. I tu počinje glavna priča o TELEDILDONIKU. Usput, u muzeju seksa u Njujorku možete svašta videti, ko ima priliku, nek svrati!

Teledildonik je pomagalo s daljinskim upravljanjem. Al sam pametna, pa i ime samo to kaže! Proslavih se, jebote. Ma da, ali upravljati se može recimo preko računara. Okačiš pomagalo na USB port, nabaviš potreban softver, pa s dragim kol’ko ‘oćeš u cyber seksualisanje!

Može i preko SMS poruke! Strpaš, recimo, kuglicu u pičkicu i tako kreneš na posao! Tvoj dragi pošalje SMS poruku sa target rečima, kuglica počne da radi. Na poslu šef viče li viče, a ti se smeškaš!

E, što se mene lično tiče, tu mi se više svidjaju gaćice sa vibrirajućim… jebem li ga… šta li je. Uf, uf… ali malo nehumano, jebiga, ako je istina da muškarci uvek misle na seks! Zamisli idiota kako šalje poruke jednu za drugom ceo dan, da ne možeš pošteno ni da odeš na pišanje! Neka, fala, ako treba, slaću sama sebi SMS poruke, ne dam ja kotrolu dragom u ruke! Posebno onom mom, koga stalno grize savest (opravdano, naravno) što me zapostavlja zbog rospije!

Muški svetu, niste zapostavljeni! Ima i USB pičkica! Ono, neke imitacije, šta li je, nisam to previše razgledala, više me interesovao asortiman teleildonika za žene. Joj, pa  boja! Joj pa oblika i modela! Joj, a tek funkcija!

Prema tome, prvu posetu Londonu iskoristiću za nabavku nekoliko primeraka. Neke ću da zadržim, neke da poklonim drugaricama, bogami i neki muški će se obradovati! M. je prva na spisku srećnih obitnica!

Uostalom, ja volim da se samozaovoljavam nekim pomagalom (upropasti me tehnologija, sad ne znam kako to da nazovem) a da dragi gleda!

Posted by Ljubavnica at 16:23:46 | Permalink | Comments (1) »

Thursday, October 18, 2007

Grupnjak

 

- Hoćeš supu????

-Frrm, frfrff…

- Hoćeš čaj???

- Mrrrmmm, grrrrnnn….

- Hoćeš nešto??

- Gmmmmm, ssshhhhnnnnjjjj

- HOĆEŠ KRIV KURAC!!!!!!

- NEĆU BRE NIŠTA!

Odvali M. onako napuklim glasom posle 4 dana temperature. Nutkala sam je, zvala telefonom, bar dva puta dnevno podnosila izvašaj S. o njenom zdravstvenom stanju…

Zovem je i juče telefonom, s posla, čim sam stigla. Zauzeto! Znači, dobro je, čim trtlja. Zovem opet, a onda zamolim sekretaricu Micu da mi prebaci vezu kad je dobije (obično dodam i nadimak Trofrtaljka, al me strah da ne čuje. Ako me odvali, ima da odletim sa ovog šestog sprata do Terazija).

Taman se udubila u dopis, Trofrtaljka prebacuje vezu:

- Imate gospodjicu M.

- Hvala, hvala… Curo, jel ti treba nešto da donesem?

- Ne!

- Hoćeš neko voće?

- Ne!

- A da kupim slatkiša?

- Ne!

- A hoćeš ti malo da se jebeš s dvojicom?

Iznervirala me je!

- Ne, hvala!

U jebote! Naljutila sam je.

Znači, sad moram malo da se primirim, pa večeras kod M. da vadim fleke. Stvarno sam preterala, ona fina, a ja odma pa jebanje.

- Mico, donesite mi duplu kafu… jebiga.

Ma iznervirala sam samu sebe! Joj, šta mi bi da joj nudim dvojicu!

- Hvala Mico…

Stoji Trofrtaljka, nadimak dobila zbog gabarita koji su pozamašni, vidim ima nešto da mi kaže. Kompanijske tračare kažu da je bila nekad cica ipo ali vreme učinilo svoje. Sad je ostalo samo ipo šminke kojom ne može da sakrije bore. I ostalo je ipo sposobnosti da uradi sve što niko drugi ne može.

- A šta mislite o pauzi?

S neba pa u rebra, usamljena Mica zove mene da podelimo doručak! Više to meni liči da bi ona nešto da mi kaže, ali dobro.

Odem ja s Micom na marendu, izjedemo, burek ona, ja salatu, ćuti Mica, ćutim i ja. Vidim, nema vajdi od razgovora u radno vreme. Tamo oko 5, ja po nju:

- Pakujte se Mico, idemo na ručak, zaslužile smo!

Ne veruje Mica, popravlja šminku, ja cupkam na štiklicama, žulj nikako da prodje.  

Naravno, otišle smo na ćevape i kupus salatu, po Micinom izboru, pa nek moja dijeta malo sačeka. Tri dana za redom u teretani i malo više aktivnog tucanja sa dragim mi (ako zbriše od rospije) rešiće sve.

- Niste trebali tako danas drugarici!

- Nisam Mico, šta mogu, brži mi jezik od pameti…

- Niste trebali to tako ružno da kažete, ne znate vi kako je to…

Vidim, ima ovde nešto iza. Nije sve tako jednostavno, pa prvo predložim da budemo na ti, a onda poručim još dva piva. Tek da malo razvežem jezike.

- Na šta misliš Mico?

- Pa ono oko dva…

Znači, ipak mi prisluškuju razgovore! Ma jebaću ja svima malo …

-Ne, ne slučajno sam čula… Ali, što tako… Pa ti kao da si htela da je psuješ, pa rekla da se jebe s dva. Ne huli, ne huli, nije to tako!

Opla, jel ovo hoće meni Mica da kaže da sam oskrnavila neka njena sećanja!!!

- Znaš, samo ko nije prob’o može tako da kaže, a ti vidim nisi.

E jebiga! Ono jeste da je san svake neisfrustrirane ženske osobe seksualna avantura sa jebanjem, lizanjem i pušenjem sa dvojicom, ali da jesam probala, stvarno nisam. Ajde pljuni Mico, da vidim sta moze stara garda.

- Znaš, nisam ja tako matora, samo me vreme izakalo. Tu sam, ispod 50… Ali prošlo se svašta, bilo svačega…

Ma na dela Mico, na dela, ne okolišaj oko tog Kragujevca!

- A i dvojicu sam imala! Ne jednog, nego dvojicu zajedno.

Spetljala si se Mico, znam ja šta oćeš da ‘kažeš, jedan u pičkicu, drugi u usta, pričaj ženo!

- Na skijanju je to bilo!

Vidi Mice, ko bi reko da je išla po skijanjima!

- On onako zgodan, razbacan, od prvog dana smo se do’fatili. Ih, prštalo na sve strane. Ja mlada, vremena kolko hoćeš… Brezovica je to bila! Nigde ništa, mo’š samo na stazu ili u krevet.

Ko nam uze Brezovicu, uzeo ga Bog… Svidja mi se posebno ovaj drugi deo s krevetom!

- Bilo je to petog dana… Dodje Lj. i pita, a šta misliš da bude zanimljivije? Kako neću, predlaži. M. je bio instruktor, kod njega sam u grupi bila. I on zgodan… Nisam probala, al velim, ajde! Jednom se živi.

Trofratljko, Trofrtaljko! Pa ti si bila savremenica svoga vremena!

- Ušla ja u sobu, tresem se od stra’. Oni me gledaju onako milo, oči im blistaju. Poljubi me Lj, M. krenu da skida. Ej, četvore ruke, u isto vreme spada i brushalter i gaće, pa usne kad krenuše. Jedan ljubi sise, drugi usta. Jedan stomak, drugi niz ledja. Jedan drzi sise, drugi dohvatio pičku.

Uf, Mico, ti to izražajno pričaš!

- Legoh ja, M. pripao gornji deo tela, do pupka. Trudi se, od usta do sisa, sve bradavice draška što prstom, što usnama, a bogami i kurcem. Lj. se zamantao od pupka  nadole, od stopala krenuo, pokriva lizanjem svaki delić. Ja vlažna, ne mogu biti vlažnija.

Osoblje, daj još jedno pivo, ma daj još dve ture odmah, da ne prisluškuješ posle!

- Okrenuše me na stomak, podmetnuli pod trbu’ sve jastuke i ćebad sto im pod rukom. Raširili mi noge, osećam, obojica se dive pogledu. A moja pička, onako na izvolte! Došo mi Lj. do glave, seo da mu lice stavim u krilo, ne da mi da ga sisam, samo ga drka meni ispred očiju. Osećam, M. me bije kurcem po dupetu, prstima širi pičku, nikako da ga stavi, jebo mu pas mater, kako je znao to da radi dobro prstima! Turi on jezik unutra, ja vidim, odno djavo šalu, svršavam odmah! ‘Oću da kažem Lj, on me ućutkuje, stavio mi prst u usta i dalje drka. Svrših tad jednom, posle više ne znam ni kolko puta. Sve su meni ugadjali, pička li im materina, gde li su sada! Stavi M. kurac u pičku mi, ja konačno dohvatih u usta Lj-ov. Kako M. nabije alatku u mene, tako ja nabijem Lj-ov u grlo. Stenjemo svi troje, a ruku kolko hoćeš. Meni sise nabrekle, Lj. se ne odvaja od njih, a M. stavio prst u anus, vidim sta sledi.

Mico, Mico… em si dozivela, em umeš i da prepričaš!

- Šta da ti pričam ćero! Promenismo pozu, okrenuše me na ledja. M. još s kurcem u meni, spusti se Lj. do klitorisa, kad liznu, a ja da prsnem! Da ti kažem iskreno, poželeh da je u dupetu nešto više od prsta u tom trenutku. Liže ti moj Lj, sve pršti, nisam dotle ni znala da ume tako, primirio se M, vidim svršiće. Ja brže bolje preuzmem inicijativu, sednem na Lj. onako untraške, a drkam kurac od M. pa sve bliže licu. Sestro slatka, progutah prvi put u životu spermu, al bila slatka, nikad sladja kad prsnu M. meni u usta!

U jebote! Mico, Mico, vidi ti se pena od piva na usnama!

- Al najlepše je bilo kad smo se opet okrenuli. Nabila se ja na M-ov kurac… klečim preko oni’ jastuka. Lj. s ledja, pa prst, pa još jedan, pa onda kurac u dupe… osećam iznutra, sudariše se dva! I oba u meni! Sestro, kad su mi obojica stavili prste u usta, a kurce u rupe, ne mogu da ti kažem koja slast! U pičku materinu, nek ide život…

Sestro slatka, Mico Trofrtaljko! Da mi je tvoje hrabrosti, pa da probam…

- Da naplatim! Šta je bilo, dvaes’ s lukom… salate… 10 piva…

Posted by Ljubavnica at 12:33:29 | Permalink | Comments (1) »

Saturday, October 13, 2007

Lezbos žurka

Moja mama definitivno nije normalna. Lepo znam da me je čekala dok nisam sinoć došla (što je bilo negde oko 4) a od ranog jutra je na nogama. Doduše, nije baš da znam kada je tačno ustala, jer sam se ja probudila oko 11, ali kako vidim, odeća za teretanu uredno ispeglana (jebote, kad će prestati to da radi, osećam se kao idiot kada udjem medju one bildere sa uredno upeglanom crtom na donjem delu trenerke), ručak pri kraju, prozori oprani, mačak nahranjen… a i tata izgleda zadovoljno.

Ma ja bih umesto doručka, a bojim se i ručka, još jednu kafu i još jedan kafetin! Ko me terao da sinoć poslušam M.! Žena u godinama, raspuštenica, a tako luda!

Sve je počelo oko 10 uveče, dok sam još čekala da li će mi se dragi javiti. Znam da je rospija došla kući, ali za svaki slučaj! Tek da ne bude posle kad ne čujem fon u kafiću: A gde si bila sinoć?

M. i ja smo još od večere udarile po pivu, čisto da ćale ne pije sam. Mama nas je mrko gledala, nas dve smo se kikotale ko šiparice i smišljale kako da najkorisnije provedemo noć.

Naravno, sve počinje kod šmekera Race! Kafić u komšiluku je dobro mesto za prvo piće i overavanje prisutnih. Ma da vide oni šta nas dve trideset-i-kusur-godišnjakinje možemo! Mislim ono, šminkica, krpice… Kupila sam nove cipelice, da mi Pepeljuga pozavidi na njima. Doduše, jutros imam žuljić od desne, ali i ovako ne planiram da izadjem iz papuča sledeća dva dana!

Gazda Raca ima poseban odnos prema nama dvema. M. neće da prizna, ali mislim da su se bar jednom u prošlosti kresnuli. On je baš kul tip, čim o tome ne bruji ceo kraj, a ona spada u najpoželjnije u bližoj i daljoj okolini.

- Oćeš da idemo na lezbos žurku? - izvalila je negde oko ponoći.

Ne mogu da verujem kako se toj ženi ne primećuje koliko popije. Mislila sam da je pobenavila od piva (nisam brojala, ali bilo ga je u količinama), kad ona ponovi, mrtva ozbiljna.

- Hajde, idemo na lezbos žurku!

Nemam ništa protiv tudjih seksualnih opredeljenja, ali do sada baš i nisam imala prilike da se družim sa drugačijima od sebe.

Kuća na Dedinju, gardaroba prisutnih cura boli glava, noge im do vrata, duže od mojih jebote, a ja nisam verovala da to postoji. Nisam mogla da pogled odvojim od providne bluzice jedne gde su joj se videle sikice izvajane baš po mom ukusu.

- Što ja nemam takve? - izjadah se.

- Nemaš curo, nemaš ni para za njih! I ne bulji, ona je domaćicina.

Pridržah se ja za M. pa nek pomisli ko šta hoće, čisto da se osiguram. Ma sve mi je nešto bilo neprijatno, bridim. Ni pivo ne pomaže.

Posle dovoljno vrckanja u krug, doduše s povelikim prečnikom s obzirom na kvadraturu kuće, prepoznavanja tri, četiri cure koje sam vešto izbegla, došlo vreme za osvežavanje šminke. M. zaneta u političku raspravu sa dve muškobanjaste s kravatama samo me otrese s ruke i posla na sprat.

- Prva vrata …

Desno ili levo? Ja rešila da probam oboja.

Kao što rekoh, nisam takvih seksualnih opredeljenja, imam ja svog ljubavnika koji mi je skoro sasvim dovoljan, ali, nikada nisam videla tako nešto.

Svetlo je bilo prigušeno, muzika takodje, krevet ogroman. Njih dve su bile u zanosu, naravno ne primećujući me. Nikada nisam videla tako lepo izbrijane „mace”. Nikada, u stvari, nisam videla uživo kako žene to rade…

E sad stvarno neću da opisujem šta sam još videla, ali moram da priznam da sam poželela da onog mog pozovem odmah telefonom i…

Znam, neće se javiti… bolje i da ne zovem. Pod hitno ću naći još jednog ljubavnika, za ovakve prilike! Rekoh LJUBAVNIKA, ne ljubavnicu!

Posted by Ljubavnica at 09:56:50 | Permalink | Comments (1) »

Crni veš

- I sledeći put obuci crni veš!

Da li je moguće da mi je to rekao? Došlo mi je do pameti tek kada mi je direktor skinuo sa lica osmeh „upravo-dobro-pojebana” i kao pokislu me ostavio da kucam ponovo isto što i juče jer je NEKO slučajno izbrisao original.

Već treći mesec kako se foliram da mi prija jutarnje odlaženje u teretanu! Ustanem u 7, jedva, s željom da bacim telefon kroz prozor. Navučem trenerku, naravno bez tuširanja i pranja zuba, jer ću se i ovako pred posao morati ćušnuti pod vodu, skonem dve ulice dalje i odmah uletim u mašinu. Malo bicikla, sprave, vežbe na parteru (ponovo nisu očistili pod, nagutala sam se prašine)… Mislim, kad predješ tridesetu, valjda je red misliti na sebe! Uostalom, on voli čvrstu guzu i grudi. Doduše, moje sike se nikada ni neće opustiti, s obzirom na veličinu, tačnije „manjinu”… ali ostalo treba paziti!

Bože, stvarno ne mogu da verujem kako sam naivno poverovala da je cool to u teretani. Umirem svaki put! A tamo na filmovima, u Sex i grad i sličnim serijama, one sa osmehom tračare dok se kerebeče u trikoima i fensi helankama. Ja bre jedva napabirčih toliko trenerki, ne mogu da se naperem više teretana-odeće!

Onda trči kući, jedva da kafu popijem posle tuširanja, pa na posao. Mama poludi svako jutro jer ne doručkujem.

Dok diša ne dodje završim šminkanje. A i on je neki probirant! Neki dan nisam stigla da se pošteno našminkam, samo maskara i karmin. Nije normalan, kad je onako slatkim glasom rekao:

- Dugonoga, izgleda si zaboravila facu kući!

Prvo, nije ispravno kući, nego kod kuće, a drugo, on je zaboravio pamet, pa šta!

Mislim, na posao moram da stignem pre tog skota. Srećom, on razvozi familiju, tako da skoro svakodnevno kasni, pa i ja mogu da uštedim neki minut za sebe. Mada, dosadilo mi gledanje u kristalnu kuglu s obzirom da mu se kafa ohladi, ako izleti iz uobičajenih 15 minuta tolerancije.

Ma samo što sam sišla sa bicikla jutros, moj dragi zove telefonom od kog se, zbog njega, ne odvajam:

- Dolazim po tebe, rospija dolazi popodne iz tazbine, a gnjaveži su u školi!

Rospija je naravno njegova žena, gnjaveži su sin i ćerka, a prazan stan treba, jel, iskoristiti do maksimuma. I ovako sam se već ukočila od raznih drugih neadekvatnih „fast fuck” prostora. Modrice da ne bojim!

Jao, srećom pa imam uvek vlažne maramice, jedva sam se dovela u red dok nije stigao. Teretana je stvarno super što se sprava tiče, ali neverovatno kako ni wc nema pošten, da ne pričam da su tuševi mislena imenica. Onako ispod česme sam se izbanjala koliko mogu, strpala tri žvake izmoljakane od društva po spravama koji samo što me nisu pobili jer su zbog mene prekidali „tretmane”, i uletela sam mu u kola, čim je zakočio.

Mislim, ne mogu da verujem kako se tom čoveku lako diže. Nisam ni ušla kako treba, a već mi je ladno pokazao:

- Mila, on misli na tebe…   

Uz to svojom desnom rukom uzima moju levu i stavlja na NJEGA.

Muškarci su čudo, stvarno. Oni o svom polnom organu govore kao o ličnosti. Uvek je ON, ima nezavisno ponašanje, samostalan je, ima i zaseban život, čini mi se.

Mislim, ON je stvarno bio tvrd. Veličinom u suštini nisam najzadovoljnija, ali srećom moj dragi sve što zafali ume fenomenalno da nadoknadi jezikom i usnama. Da, i prstima!

Kao i ovaj put! Ama, svršio je prerano, nisam još pošteno počela ni da se palim,a on je pljunuo sve napolje uzdišući kao asmatičar. Obično pustim muziku da ne čujem taj ropac, ali jebiga, ovaj put sam zaboravila!

Ma volim ga baš zato što zna da mi iz očiju pročita kada nisam zadovoljna. Bez cigare je odmah krenuo na obradjivanje moje „mace”. Jao, kako on to spretno radi! prvo malo razmakne prstićima, pa se divi pogledu, što mene izludi do vlažnosti. Onda samo lizne jezikom tako raskriljeno, da ja već počnem da se grčim. A kada krene da sisa klitoris, ja sam na ivici. Ne volim kada jezik gura u pičkicu, više volim kada ga zadrži na klići a prstima čeprka po unutrašnjosti, što je ovaj put i uradio. Prvo jedan prst, onda dva, na kraju sam i ja pridružila moj jedan.

Stvarno sam brzo svršila! Mislim, ja to malko prvo isfoliram da sam napaljena do bola, ali danas nisam morala. Napalio me toliko, valjda je ustao na pravu nogu, šta li!

I, elem, kod kuće sam mami rekla da sam sa drugaricom iz teretane trčala dva kruga oko bloka, kad sam onako oznojena uletela u stan, još zajapurena, u poverenju, još nateklog klitorisa.

Taksista je garant znao šta sam radila, kako me je gledao u retrovizoru! Srećom, manja je gužva nego obično, pa smo brzo stigli, imala sam utisak da če poćeti da drka na moj izraz lica!

I sve je bilo u redu do pre  pet minuta!  Prvo me zvao dragi da mi kaže kako je bilo divno. Volim kada je pažljiv. I da sledeći put obučem crni veš.

Onda je diša uleteo, besan, rekao da mu hitno trebaju ispravke. Ja nisam mogla da nadjem dokument jer je opet njegov sin sinoć baš za mojim komjuterom visio na seksi četovima i sajtovima. Uvek nadjem punu korpu smrdljivih maramica od masturbacije a history prekopiram, za svaki slućaj!!! Kucam ponovo 10 STRANA neke nebuloze, mislim kucaću čim ovo završim!

A onaj moj idiot očekuje šta, da nosim crni veš i u teretanu? Jebote, pa zar i tamo da mi tange žuljaju picu!

Rospija se vraća popodne… Večeras sam, znači, slobodna! Ima da zovem M. da idemo u život!

Posted by Ljubavnica at 01:35:46 | Permalink | No Comments »