Penis bonus, pax in domus
Joj kakvo vreme! Ne znam šta je gore: biranje odeće, sredjivanje frizure da se ne opusti za pola dana ili traženje taksija za odlazak na posao.
Nema teretane danas, zajebi ti to tamo istezanje i rastezanje. Od jutros samo kafa, još jedna kafa i posao. A taksi...
Prvo su me svi stavljali na čekanje a onda ljubazno odgovarali da nemaju slobodno vozilo. Mislim, nije nepresušan broj taksi službi kod nas, ali konačno, kaže glasić, jel možete da sačekate desetak minuta, imamo za vas vozilo... Ma kako ne mogu! MORAM! Ja za deset minuta napolje, taksi staje švajcarski sat tačno, istrčava vozač da otvori vrata i pridrži kišobran dok udjem, ja šoknuta. Jebote, da me nisu neki marsovci preko noći preneli u Pariz ili London!
Taman da zaustim, kad bariton, baršunast će meni:
- Isto kao pre neki dan?
U jebote, moj kavaljer taksista što ne zriki u retrovizor!
- Di si brate! Ti mene ciljao, a?
- A ne, ali sam rekao da obrate pažnju na adresu, da ti se nadju kad ti zatreba taksi.
- Car si! Kako te majka rodila pametnog...
A bogami i zgodnog, al neću da dodam. Gabariti možda malo preveliki, ali podnošljivi. Ramena ko stvorena za na njih staviti noge!
Smanji sestro doživljaje, rekoh sebi, jeste da te dragi ti ljubavnik već danima ispaljuje, ali ne moraš zaskočiti prvog zgodnog taksistu na kog naletiš na toplom i suvom mestu!
- Nego, kad si tako dobar ko što si lep, da dodješ ti po mene i kad mi se završi posao?
- Naravno, samo kaži vreme.
E tako, obezbedila sam sebi privatnog taksistu, sad me boli dupe što napolju i sekire samo što ne padaju. Em tačan, em fin, em ljubazan.
