Tuesday | October 23, 2007

USB samozadovoljavanje


Opet sam sinoć svratila do M. Pričamo, ja joj kažem kako mi je žao što sam u naletu ljutnje onako pobrisala sve postove, odnosno što je bolnije, sve komentare medju kojima je bilo i prilično zanimljivih. Prepričam joj nekoliko, ona se uhvatila na onaj o USB pomagalima (hvala Londonko) i eto nas za kompom da pretražujemo.

M. iskusnija, očas posla našla... Njena veština je zavidna. Na internetu se snalazi ko u svojoj kući. ‘Odma povadi interesantno, uz kaficu (izvinjavam se, momci, ne pušimo) i evo nadjenog:

Jebiga, živimo u patrijarhatu. Ženska napaljenost, ispoljavanje seksualnosti ili kako god se to zvalo, u 19. veku se proglašavala histerijom! Srećom, lečila se „histeričnim paroksizmom", tj orgazmom! U jebote, jel to znači da mi što doživljavamo orgazam sasvim normalno na razne načine smo u stvari bolesnice? Ili možda histerične? Ili šta ti ga ja znam već. E, dalje, još od Hipokrata se histerija kod žena lečila „vaginalnom masažom".

Kako su se ti lekari (pretežno muški u to doba) „grebli" za voajerizam, a sve u ime nauke!


U onom 19. veku lečenje histeričnih žena je bila, gle čuda, prava bogata riznica pronicljivih doktora. A kako i ne bi! I ja bih folirala bolest pa da me neko tretira, kao u to vreme, mlazom vode po klitorisu i vagini! Svršiš, brate, pa teraj kući i trpi ponovo muža i sve ono što on smatra seksom jednom godišnje!

No, bogate pacijentkinje (tačnije žene bogatih muževa) tražile su pogodnosti u svojim tretmanima, pa je topla voda, diskrecija i sve drugo bilo poprilično skupo, a trajalo je  skoro uvek manje od deset minuta.

Pare su uvek najveći pokretač pronalazaka, pa je tamo neki tip je patentirao prvi vibrator. Joj grozote! Mašinerija ko sprava za mučenje, ali nije više tretirala samo klitoris, nego je lepo zalazila u dubinu ženskih čari, to jest pičke.

Onda se vibrator ipak smanjio na „ručnu" meru. Onako, ko poveći fen za kosu, sa različitim dodacima na vrhu, a s kablom za struju! Ili možda više da je ličio na Bosh bušilicu!

Dvadeseti vek je, eto, revolucionarno započeo eru zadovoljavanja žena, pa je tamo negde posle Prvog svetskog rata kažu u Americi bilo više vibratora nego tostera. I ne čudim se, s obzirom na manjak kurčeva!  

A inače, kako je tada nekako počela i era oglašavanja u marketingu, novine su bile pune reklama za vibratore! Ha, ali niti jedna slika nije pokazivala kako zaista ta sprava rešava probleme, sve su bile neke aluzije, pa čak i prikazi masiranja glave nekim klitoris-masažerima.

„Kamuflažni marketing" je bio jako popularan i tamo negde izmedju 60. i 70-tih. Ono, katalozi puni slika nasmejanih, zadovoljnih domacica (rekoh slika? Crteža bre!) koje u rukama drže različite, hmmm, sprave! Neki su bili samo dodaci za aprate koje već imate (ili koji su se nudili negde odmah tu u katalogu): fenove za kosu, masažere za ruke i nokte, pa čak i usisivače!!!

Beti Dodson je početkom osamdesetih bila prava revolucionarka. Iako mislim da je ona to radila jer nije trpela muški kurac, nema veze, zahvaljujem joj se i ja što je njen uticaj na napredak tehnologije izrade vibratora tako značajan. Ona je propagirala javno samozadovoljavanje vibratorima i ostalim pomagalima.

E sad, dodjosmo u stvari do različitih vrsta pomagala. Vibrator, ili dildo bi trebalo da bude onako falusnog oblika (uz sve modifikacije i različite vrste) i da služi za turanje u pičku prevashodno. Ajde, dobro, može se njime i po klići, prija, naravno. Pa čak i kurčevi reaguju kada vibrira po njima... Ali kažem, prevashodno je oblika nekog (jebote, jel imaju manekene?) kurca.

Ima i kuglica, loptica u paru kao jaja, vibrirajućih pomagala raznog tipa... Ma ono, staviš spolja preko klitorisa i rupice, uključiš da vibrira i pičiš okolo sa osmehom broj 12!!!

Violet Blue, seksi pisac (pisala seksi štiva, valjda ovako kao ja), otkrila je, napravivši kod kuće onako u domaćoj radinosti mašinu za zadovoljavanje s daljinskom kontrolom, da žene imaju dve vrste orgazma. I tu počinje glavna priča o TELEDILDONIKU. Usput, u muzeju seksa u Njujorku možete svašta videti, ko ima priliku, nek svrati!

Teledildonik je pomagalo s daljinskim upravljanjem. Al sam pametna, pa i ime samo to kaže! Proslavih se, jebote. Ma da, ali upravljati se može recimo preko računara. Okačiš pomagalo na USB port, nabaviš potreban softver, pa s dragim kol'ko 'oćeš u cyber seksualisanje!

Može i preko SMS poruke! Strpaš, recimo, kuglicu u pičkicu i tako kreneš na posao! Tvoj dragi pošalje SMS poruku sa target rečima, kuglica počne da radi. Na poslu šef viče li viče, a ti se smeškaš!

E, što se mene lično tiče, tu mi se više svidjaju gaćice sa vibrirajućim... jebem li ga... šta li je. Uf, uf... ali malo nehumano, jebiga, ako je istina da muškarci uvek misle na seks! Zamisli idiota kako šalje poruke jednu za drugom ceo dan, da ne možeš pošteno ni da odeš na pišanje! Neka, fala, ako treba, slaću sama sebi SMS poruke, ne dam ja kotrolu dragom u ruke! Posebno onom mom, koga stalno grize savest (opravdano, naravno) što me zapostavlja zbog rospije!

Muški svetu, niste zapostavljeni! Ima i USB pičkica! Ono, neke imitacije, šta li je, nisam to previše razgledala, više me interesovao asortiman teleildonika za žene. Joj, pa  boja! Joj pa oblika i modela! Joj, a tek funkcija!

Prema tome, prvu posetu Londonu iskoristiću za nabavku nekoliko primeraka. Neke ću da zadržim, neke da poklonim drugaricama, bogami i neki muški će se obradovati! M. je prva na spisku srećnih obitnica!

Uostalom, ja volim da se samozaovoljavam nekim pomagalom (upropasti me tehnologija, sad ne znam kako to da nazovem) a da dragi gleda!

Posted by Ljubavnica at 18:23:46 | Permanent Link | Comments (0) |
Comments
Write a comment