Monday | October 15, 2007

"PILETINA"

- Ali on je 15 godina mladji od mene!

- Uopšte ne izgledate tako!

Kako drugačije da odgovorim kada M. pravi toliku paniku oko razlike u godinama! Mislim, 10 ili 15 gore - dole, pa to je sasvim svejedno, zar ne!

Ispričala mi je nedavno da redovno dobija misteriozne bukete cveća. Nisu to oni namešteni, sa kojekavim šund šarenim papirima i ružama poprskanim lakom i šljokicama. Ovaj poslednji imao je i jedan ukomponovan kukuruz (manjeg formata). U prethodnom je, ako se sećam, bilo i nekoliko papričica. Ma smejala sam se ko luda kada mi je M. prepričavala kakvi su to aranžmani, dok nisam juče videla kako fenomenalno može da izgleda. Ljudi, to je malo remek delo! Radio neko s ljubavlju.

I baš ta ljubav je izgleda problem. Elem, tajanstveni udvarač koji je već nedeljama obasipa M. pomenutom botaničkom umetnošču, konačno je pokazao svoje ime. Odnosno lice.


Kako je to običaj u kriznim situacijama, M. je sazvala „savet mozgova" - ona, njena sestra i ja. Nedelja!

- Kažeš, S. šalje cveće? - stvarno sam u prvom trenutku i ja bila iznenadjena.

- Baš on.

- Kažeš, tako svaki drugi dan?

- Znaš i sama, svaki put sam ti rekla.

Sestra ćuti.

- Ali kako znaš da je on?

- Juče je sam doneo.

-Na vrata?

- Na vrata.

Uf, uf, postaje zanimljivo.

- Jesi ga pustila unutra?

- Ja sam kulturna žena, neču valjda da ga oteram s praga!!!

- Dobro, ne urlaj, i šta je dalje bilo? Kakav je u krevetu?

Ko da sam dirnula u osinjak! M. inače nikad ne koristi ni jebote, a kamoli da kaže da se potucala s nekim, ali moram da pitam, takva sam, radoznala, pa kud puklo.

- Ti si kretenuša, on je 15 godina mladji, nemam nameru da se upišana budim!

Koji li je idiot smislio to sa spavanjem sa decom. Sad M. stalno ponavlja ko Švaba tralala! A tih 15 godina... Malo on izgleda starije, malo ona mladje i to je to.

Sestra i dalje ćuti.

- Pa nisi ga valjda isterala tek tako? Ono, bez da iskoristiš priliku?

Znam, znam, sad je zezam, do njenog kreveta je teže stići nego na Mont Everest. Ono, pripreme isto traju za oboje ali M. žestoko otežava finiš.

- Popio je kafu i otišao - pomirljivije je rekla, zna i ona da je uvek zadirkujem kad joj za rodjendan kupujem knjige Erike Jong.

- Nije ti ništa rekao?

- Jeste.

- Oš da uzmem klješta da izvlačim reči?

Ma situacija bi bila napeta da ja nisam okretala na šalu. Stvarno bi bila jako ozbiljna.

Sestra... zna se, ćuti.

- Rekao je neće odustati!

Čekaj, jel su to oni dogovarali maraton ili šta?

- Od čega odustati?

- Od mene.

Čuj, da sam muško, ni ja ne bih odustala. Ko da propusti em zgodno, em pametno, em... Dobro, nešto se i zviždi. Iz poštovanja.

- Pa draga moja M. spremi se na rovovski rat!

Ma ti što ne odustaju su stvarno najopasniji! Doduše, ne znam baš za te 15 godina mladje (dobro, de, od mene koju godinu manje mladji), ali, uporni su najgora vrsta. Ili možda najbolja? Ne sećam se dobro.

V. je bio tek nekih 5 mladji od mene. Ej, celih 9 meseci je on stalno bio na mom putu. Kako se okrenem, on tu. Gde god zgazim, on je već čas pre mene zgazio. Nisam pošteno ni izlazila jer me je već nerviralo da svakom zgodnom tipu koji me startuje objašnjavam da ja sa tim visokim razbacankom nemam ništa.

Smislila sam taktiku: kad se toliko trudi, iskoristim ga i pljusnem o zemlju. Ono, na brzaka jedno tucanje, možda malo lizanja, pa onda pušenja ako budem zadovoljna i ćao. Nema više. Adio bre!

Eh, jadac! V. se nije tako lako dao odvući u krevet. Sad je to bilo iskušenje za moju maštu kako da ga namamim na jednu „ševu bez šlica".

Srećom sudbine i gripa, prilika je bila kad se razboleo, pa onda oporavljao. Ja fina, navalila da donesem ponude, a u stvari jedino sam sama bila na meniju. Ma znao je mangup, čekao me uredno namirisan i začešljan, čista posteljina, veš isto, a i stan sredjen.

Nisam ja tu mnogo okolišala! Kad već toliko juriš za mnom, ajd ti momak glavom medju moje noge, pa ćemo dalje da vidimo šta će dalje da bude!

Odradio je on to što je trebalo, bogami i bolje nego sam očekivala, pa reših da ga obradujem  jednim podugačkim tucanjem, ako izdrži, jel.

Dozvolio mi je sve! Udovoljio u svemu! Pustio da se polako igram njegovim kurcem dok ulazi u mene, da ga prstima polago ja sama gurkam u pičkicu. Pasivno je (makar u tom delu tela, jer su ruke radile svašta nešto) puštao da prvo sednem samo malko prvo na vrh... pobegnem, da se igram do graški znoja na njegovom  čelu. Jebiga, nisam ni ja skot najgore vrste, nabila sam se celom dužinom na bogami dobar ekzamplar kurca stišćući ga iznutra što sam jače mogla. Cilj je bio da svrši što pre, naravno pre mene, da mu se nasmejem u lice i da odem.

U ime toga, brzo sam se sklonila sa kurca i kleknula sad ja njemu medju noge. Jezikom sam lickala vlažan vrh. Spustila se do jaja, i to je bio par reprezentativnih. Pomalo sam ih lickala, onda malko grickala, onda opet lickala dirkajući prstima glavić, da bi na kraju napunila usta (i to ohoho) tako tvrdim i nabreknutim kurcem mojeg V. Očekivala sam da će svakog trena da eksplodira, ali mangup se nije dao. Rukom sam uhvatila kurac, krenula da drkam sebi u usta, dodirujući jaja drugom i pomalo mazeći anus, što mnogi muškarci, znam, ne vole. Čim kreneš da malo gurneš prstić, beže kao da ćeš odmah reći da je peder. A meni se to svidja!

V. nije dozvolio da ja, to jest moja pičkica budu zapostavljeni, nego je gimnastičkom  preciznošču okrenuo moju macu ka sebi i veselo, videh izraz lica, ispitivao njenu unutrašnjost, sve krivine i krivinice malo jezikom a malo i prstima.
Da ne dužim (ko što je potrajalo u stvarnosti), pre ja svrših neznamkolikoviše puta, nego što je on.

Pa draga moja M., ako je S. takav, a što ne bi bio i bolji, mladji je, ne ispuštaj ti to, boli te dupe za tih tričavih 15 godina.

Sestra ... ćuti.

E da, V. je sledeće 3 godine bio moj dečko.

Posted by Ljubavnica at 01:04:22 | Permanent Link | Comments (0) |
Comments
Write a comment