POKLONI
Sad skoro kad sam se vraćala iz USA ovde na odmor, dva kofera poklona sam donela. Svakom od društva po nešto.
Najlakše mi bilo prebrinuti drugarice, sticajem okolnosti. Imali smo kao seminarski da odradimo kampanju za neku firmu. Nije da mi je advertising oblast, ali sam se dobro pokazala! Osim što su prihvatili, je li, pa mi je ime sad poznato u pojedinim tim tamo krugovima, bogami sam lepo i zaradila, a i opskrbli su me enormnom količinom svojih proizvoda. Kondomima!
A asortiman, božanstven. Puna paleta boja, oblika da ti pamet stane, veličina da ti još više pamet stane, ma prosto milina! I da, drugaricama sam poklonila onako po paket različitih, s željom da svaki napune odgovarajućim egzamplarom!
Dobro, de, znam ja da je ovo Srbija! Neke su se malo grozile (takvima sam namerno upakovala i one „veličina najveća“), neke još više kad su videle i one „udovičke“, crne, sa velom. Većina se nasmejala, ali brzom brzinom su sklanjale poklon iz vidokruga okoline! Eh, ko da je nešto sramota brinuti o sebi! Pa kud ćeš veće pažnje, nego da nosiš prezervativ u torbi! Ako nećeš sama da vodiš računa o sopstvenom zdravlju, a što bi pa neki gulanfer, makar ti bio i regularan ljubavnik svakog drugog dana od pet do pola sedam svako popodne!
I tako, posle beogradskih vrelih dana, rešila ja da odem malo i do mora, ovog bivšeg do skora našeg, crnogorskog. Da malo obidjem i tamo „parohiju“, nisam neko društvo videla valjda već vekovima. Lepo se spakujem u JAT (propli put umalo nisam tražila da stanu da izadjem ranije, kako je divno leteo taj neki iz nji’ove kompanije). Na aerodromu, prvo frka oko mog prtljaga. Vidim ja, zadržao se nešto predugo na rendgenu. Isto vidim, zove koleginica kolegu, pa oboje zagledaju, dive se valjda slici u boji mog donjeg veša, kupaćih kostima i fensi haljinica za provod po Montenegru.
Prodje prtljag, udjem u avion, taman se zavalim u usko sedište (ko me nagovori da prolazim jeftinije), kad eto ti stjuarta! Vidi, vidi… muška konobarica na visokom nivou.
- Gospodjice, molim Vas, podjite sa mnom!
U jbt, šta sam sad zgrešila, prvo mi je palo na pamet!
- Da se ne gužvate, evo imamo slobodno mesto u prvoj klasi…
I tako se ja uvalih u sedište ko grofica, ni kriva ni dužna, a bogami nit’ sam platila tu uslugu. Taman sam počela da uživam u privilegiji ničim izazvanoj, kad eto ti ga opet onaj stjuart.
- Pilot Vas poziva, ako želite, da let posmatrate iz kabine.
Da se razumemo, ja znam da privlačim muškarce, onako sam baš atraktivno dugonoga, ali na put obično idem prilično nenašminkana, prilično neformalno obučena, posebno ako je ovako na odmor, pa još kad znam da me čeka i malo klackanja kolima… E sad, zar pored ove dve pevaljke (obavestio me stjuart), tri manekenke i još nekoliko silikona koje videh u ovoj letilici baš mene da izabere pilot aviona da zvirkam let! Ma daaaa….
Nema veze, šta me briga, poklonu se u zube ne gleda, ja odlelujah svoju cenjenu pozadinu na mojim još cenjenijim nogicama do kabine. Smestiše me na neko pomoćno sedalo, predstaviše se pilot i kopilot. Prvi stariji, drugi mladji ali poslušan, ne skida pogled s instrumenata, dok onaj prvi sve škilji prema meni. Raspituje se mister te odakle sam, te šta radim, te gde idem, te s kim idem, skoro da me pitao i broj cipela i bankovnog računa. Ma mirisalo je tu meni sve nešto sumnjivo, osim Klajnovog Eternity.
Da ne grešim dušu, nisu bili dosadni. Prošo let ko munjom. Poslali me u foteljicu kod sletana, a onda onako nonšalant pita onaj stariji mladjeg:
- A ti imaš kola na aerodromu? Ako sačekate malo, hoćete da vas povezemo…
(nastaviće se)
Posted by
at
20:10:15
ja ne razumijem čija si ti ljubavnica. pa ko te trpi takvu? jednom u sest mjeseci…. sto je premalo, premalo je….
Thanks so very much for taking your time to create this very useful and informative site.